Inicijativa za sazivanje jedne međunarodne metričke konferencije potekla je od ruske i francuske akademije znanosti. U Parizu se 8. kolovoza 1870. godine sastalo međunarodno povjerenstvo koje je prihvatilo arhivski metar i kilogram kao temelj budućega Međunarodnog sustava jedinica. Povjerenstvo se ponovno sastalo 1872. godine i proglasilo da polazna točka daljnjeg rada treba biti arhivski metar “u stanju u kakvom se nalazi”. Predviđeno je tada da će novi metar biti izrađen od slitine platine s 10 % iridija, a određen je i njegov geometrijski oblik. Isto tako jednoglasno je odlučeno da će budući međunarodni kilogram biti izveden od arhivskog kilograma “u svome sadašnjem stanju”. Problem ujednačavanja utega i mjera bio je dakle načelno riješen, ali su njegova ostvarenja zahtijevala dopunska proučavanja i dosta vremena. Stoga je Međunarodno povjerenstvo osnovala stalni Odbor izrazivši pri tome želju da se ustanovi jedan stalni međunarodni ured za utege i mjere. Francuska odsjek povjerenstva preuzeo je odgovoran zadatak da izlije slitinu potrebnu za izradu prvih međunarodnih etalona metra. Bilo je potrebno da se svlada niz tehnoloških poteškoća, tako da je tek 13. svibnja 1874. godine u prisutnosti predsjednika Republike Francuske izliveno prvih 236 kg slitine platine i iridija. Od te količine slitine trebalo je izraditi oko 65 etalona, međutim zbog različitih poteškoća tijekom izradbe izrađeno ih je mnogo manje.
Međunarodno povjerenstvo i stalni odbor imali su u stvari samo privremeni karakter. Njih su sačinjavali znanstvenici okupljeni da sudjeluju u jednom čisto znanstvenom radu, ali bez ovlaštenja da zastupaju svoje države. Stoga je 1. ožujka 1875. godine sazvana Diplomatska metrička konferencija čiji je rad okrunjen potpisivanjem Dogovora o metru 20. svibnja 1875. godine u Parizu.
Dogovor o metru određuje članku 1. da se Visoke Ugovorne Strane “obvezuju da će osnovati i održavati, o zajedničkome trošku, Međunarodni ured za utege i mjere (Bureau International des Poids et Mesures, BIPM), sa sjedištem u Parizu”, a u članku 3. “da će Međunarodni ured djelovati pod isključivim upravljanjem i nadzorom Međunarodnog odbora za utege i mjere (Comite International des Poids et Mesures, CIPM.), koji će sam biti stavljen pod nadležnost Generalne konferencije za utege i mjere (Conference Generale des Poids et Mesures, CGPM) koju čine izaslanici svih vlada potpisnica ugovora”.
Vrhovna vlast u okvirima Dogovora pripada, dakle, vladama, preko njihovih izaslanika okupljenih na Općoj konferenciji: ta konferencija odlučuje o godišnjim financijskim udjelima, bira tajnim glasanjem 18 članova Međunarodnog odbora i donosi zaključke koji se odnose na definiranje jedinica, poboljšavanje Međunarodnog sustava jedinica, načelni program rada Međunarodnog ureda i druge odluke od međunarodnoga metrološkog interesa.
Konvencijom od 6. listopada 1921. godine Dogovor o metru je neznatno izmijenjena i dopunjena proširenjem i na jedinice električnih veličina. Time je u stvari postavljen temelj današnjem Međunarodnom sustavu jedinica SI.
Države koje su Konvenciji pristupile od početka jesu: Argentina, Austro-Ugarska, Belgija, Brazil, Danska, Francuska, Italija, Njemačka, Peru, Portugal, Rusija, SAD, Švicarska, Švedska i Norveška, Španjolska, Turska, Venecuela.
Brazil je potpisao Konvenciju 1875. godine ali je ratificirao tijek 1920. godine, a istupio 1932. godine. Turska je istupila iz Konvencije 1889. godine, Venecuela je brisana 1906. godine. Peru je istupio iz Konvencije 1956. godine. Brazil, Turska i Venecuela su se kasnije ponovno pridružile Konvenciji.
Tijekom godina Konvenciji su pristupile slijedeće države: Srbija (1879.), Rumunjska (1883.), Velika Britanija (1884.), Japan (1885.), Meksiko (1890.), Kanada (1907.), Čile (1908.), Urugvaj (1908.), Bugarska (1911.), Sijam (1912.), Finska (1921.), Čehoslovačka (1923.), Poljska (1925.), Irska (1926.), Nizozemska (1929.), Turska (ponovno 1933.), Australija (1947.), Brazil (ponovno 1954.), Dominikanska Republika (1954.), Indija (1957.), Republika Koreja (1959.), Indonezija (1960.), Venecuela (ponovno 1960.), Ujedinjena Arapska Republika (1962.), Južna Afrika (1964.), Kamerun (1971.) i Pakistan (1973.).
S vremenom je dolazilo do političkih promjena. Tako je Norveška, po odvajanju od Švedske 1905. godine neovisno priznala Konvenciju. Od 1918. godine mjesto Austro-Ugarske zauzimaju dvije novostvorene države: Austrija i Mađarska. Mjesto Srbije je preuzela Jugoslavija koja je ratificirala Dogovor o metru 10. 11. 1922. godine, mjesto Rusije preuzeo je SSSR (1927.), mjesto Sijama – Tajland (1954.), mjesto UAR – Arapska Republika Egipat (1973.) i najzad su mjesto Njemačke zauzele dvije: Demokratska Republika Njemačka (1973.) i Savezna Republika Njemačka (1973.).
